1.Kada ste otišli iz Republike Hrvatske i u koju zemlju?
Prvi put sam iz Hrvatske u Kanadu otišla 2016. godine. Ubrzo sam se vratila, završila preddiplomski studij pri FET-u u Puli, kako bi imala bolje mogućnosti pri zapošljavanju, te se vratila u Kanadu 2018. godine. Dečko i ja smo se preselili u Toronto, gdje žive njegovi roditelji, koji su se iselili u Kanadu još početkom 90-tih. Svi iz dečkove obitelji imaju kanadsko državljanstvo, tako da je prilagodba i ulazak u sustav time bio uvelike olakšan, što nažalost, nije slučaj kod ostalih Hrvata, koje sam imala prilike upoznati.
2.Koja su bila Vaša očekivanja prije odlaska?
Moja očekivanja su bila kako ću se slediti hahahahah. Cijeli svoj život provela sam na moru, u Puli, gdje imamo prekrasnu klimu i okoliš, tako da mi je sama pomisao na kanadsku zimu od -38 stupnjeva bila zastrašujuća. Prvim dolaskom u Kanadu, zatekla me jedna od hladnijih zima za njih, tako da su se po tom pitanju moja očekivanja nažalost ostvarila.
Očekivanja u vezi posla i životnog standarda bila su kako ću lakše pronaći dobar posao, nego što sam za to imala priliku u Hrvatskoj, na kojemu ću moći napredovati i biti ispunjena. Bila sam zaposlena prilikom odlaska iz Hrvatske, te sam zbog radnog iskustva uspjela vrlo brzo pronaći posao prilikom prvog odlaska, međutim, radilo se o nekoliko freelance poslova. Drugim dolaskom, imajući i diplomu (koju iskreno Kanađani ne priznaju previše, jer nije proizašla iz njihovog obrazovnog sustava), uspjela sam pronaći super posao, na kojem stalno napredujem i trenutačno mogu reći kako imam plaću srednjeg staleža. Plaće koju zajedno imamo dečko i ja, omogućuju nam sasvim pristojan život u Kanadi (stan, putovanja, auto, koncerti itd.). Za tu razinu plaća u Hrvatskoj, trebali bismo obojica istovremeno raditi minimalno dva posla, uz neki viši iznos kredita.
3.Iz kojih ste se razloga ponajviše odlučili za odlazak u drugu zemlju – jesu li to: obiteljski, poslovne prirode, privatni razlozi i dr.?
a) Što Vas je privuklo da otiđete u tu određenu zemlju odredišta?
Odluka o odlasku je bila zajednička, a Kanada se ponudila kao odgovarajuća destinacija, iz jednostavnog razloga što dečko ima kanadsko državljanstvo te mu je cijela obitelj u Torontu. Međutim, naša odluka za odlaskom je bila poslovne prirode, uz primjesu zasićenosti s cjelokupnim stanjem u državi – korupcija, političke stranke, da ti baš za sve treba neka veza, pa čak i za kupnju grobnog mjesta.
4.Koje su prednosti i koji su nedostaci života u vašoj zemlji odredišta?
Prednosti su kako vas cijene na poslu. Od top menadžera do osoba iz vašeg tima i/ili osoba kojima ste nadređeni, uživate poštovanje ako znate raditi i ako imate volju za radom. To je nešto što nam je obojici nedostajalo na poslovima koje smo radili u Hrvatskoj. Odnos kojeg imate s poslodavcem je u Kanadi potpuno drugačiji nego u Hrvatskoj. Ako ostvarite zacrtane ciljeve, vi dobivate bonuse, ako se trudite kroz nekog vrijeme i ne posustajete, vi napredujete. Predlažu vas vaši šefovi, kojima ne smeta ako u jednom momentu dođete iznad njih u hijerarhiji (što se meni dogodilo). To nisam mogla ni sanjati u Hrvatskoj, gdje se osobna inicijativa i ambicioznost ne nagrađuje. Prednosti su olakšano putovanje u egzotične zemlje (npr. zemlje Južne Amerike), koncerti, općenito prilike za mlade, ali tu po meni prednosti završavaju. U Kanadi se sve mnogo toga svodi na posao, nemaju izražen društveni život kao što imamo mi. Jedan razlog tome je udaljenost. Toronto je ogroman grad i kako biste se našli s nekim prijateljem/icom, morate proputovati minimalno pola grada (30 min vožnje automobilom), što ako raditi do minimalno 17h, pa dok se vratite, spremite za izlazak, već dolazi vrijeme za spavanje, tako da su ovdje ljudi ustvari zbog udaljenosti i načina rada dosta otuđeni jedni od drugih.
Definitivno klima je veliki nedostatak. Rekla bih kako je život u Hrvatskoj, posebice Istri, gdje sam živjela do nedavno, izrazito kvalitetan, ali poslovno devastiran uz konstantne žalopojke kako nam nikad neće biti bolje. Imamo mnogo slobodnog vremena za druženja i ostale aktivnosti, sve nam je relativno blizu, sunce, more, čisti zrak i imamo odličnu hranu (ono što mi nazivamo normalnom hranom, Kanađanima je „organic, local grown, fresh…., a to podrazumijeva JAKO SKUPO). Ono što nama nedostaje su mogućnosti zaposlenja i napredovanja na raznovrsnim poslovima i najbitnije od svega, uređena država koja nema toliko ogavnu razinu korupcije i budalaština tko je, kad i gdje bio 1991. ili ranije.
5.Koje su specifične razlike koje primjećujete između RH i vaše zemlje odredišta?
a)Možda ako imaju neku anegdotu, mogu isto ispričati
Definitivno nema zadržavanja na kavi više od pola sata, ako se i nađe vremena za nju. Kada uspijem naći vremena za popiti kavu, to je većinom s našim ljudima (područje bivše Jugoslavije), pa nas gledaju jako čudno ako se zadržimo u kafiću sa samo jednom kavom više od sat i pol. Odmor u Istri označava druženje uz roštilj, more, odlazak u neku konobu, kratki ili duži izleti, dok u Kanadi odmor označava još veću izolaciju, tj. odlazak u neku drvenu kolibu uz jezero ili duboko u šumu. I da, nemaju toliko izražene obiteljske i rodbinske povezanosti, nema toga da vam netko dođe u posjeti bez najave barem tjedan dana unaprijed. Stereotipi o Kanađanima su istiniti. Jako su uljudni, za sve se ispričavaju, „Sorry“ je kao Dobar dan. To ponekad nervira, ako ste temperamentna Istrijanka kao ja.
6.Što bi Vas potaklo na povratak u RH? Što smatrate da je potrebno promijeniti u RH kako bi se vratili i zaustavili iseljavanje?
Prvo, svakako imamo u planu vratiti se u Hrvatsku, ne bi htjeli provesti u Kanadi više od 10 godina, ovaj sustav vas pojede. Ako se ne vratimo u Hrvatsku, svakako se vraćamo u Europu. Hrvatska treba ponuditi više poslova i obračunati se s političkim sustavom, koji sve uništava. Uništili su industriju, poljoprivredu, samo turizam forsiraju, a očito ne žele shvatiti kako ne želimo svi raditi kao konobari i sobarice. Plaće su nam katastrofalne u odnosu na troškove života. Kako vrijeme prolazi, svakako se mislimo vratiti u Europu, jer ćemo time biti bliže svim našim prijateljima i ostalim članovima obitelji, koji su i dalje u Hrvatskoj, ali zbog svega što čujemo i vidimo u vijestima da se događa kod nas, sve su manje šanse da se vratimo doma.
7.Razmišljate li ikada o povratku?
a)Ako da, zašto; ako ne, zašto?
Razmišljam svaki dan kad se vozim na posao, dok mi je klima na 150 stupnjeva i vani pada snijeg, tuča uz 5 izmjena godišnjih doba. Šalu na stranu, ne razmišljam često, zadovoljna sam ovdje i kad god se zaželimo naše Pule i Istre, otiđemo na odmor, što nam omogućuju naše sasvim prosječne kanadske plaće.