Udruga mladih i Alumni FET Pula, provesti će 7 anketnih istraživanja tijekom trajanja projekta „MI (migracijski izazovi) – jučer, danas, sutra“. Anketna istraživanja bit će povezana s tematikom migracija, točnije, iseljavanja hrvatskog stanovništva.
Prvo anketno istraživanje provelo se za dobivanje uvida u privlačne i potisne faktore iseljavanja u RH. Temeljem dostupne stručne literature, kao najvažnije privlačne i potisne faktore iseljavanja definiraju se ekonomski razlozi, točnije, visina plaća u državi. Prema tome, postavljena je hipoteza kako su glavni razlozi iseljavanja hrvatskog stanovništva ekonomske prirode. Anketnim istraživanjem postavljena hipoteza se opovrgnula i ukazala na to kako su za ispitanike presudni faktori iseljavanja društvene, a ne ekonomske prirode.
Rezultati istraživanja koreliraju s nekoliko recentnih istraživanja provedenih na temu migracija hrvatskog stanovništva. Primjerice, provedeno istraživanja „Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: karakteristike i motivi“ (Tado Jurić, Hrvatsko katoličko sveučilište Zagreb, 2017.), prema percepciji samih iseljenika glavni motivi iseljavanja nisu ekonomski. Glavni poticaj iseljavanju je percepcija kako u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja, te iseljenici smatraju kako se hrvatsko društvo moralo slomilo.
U nastavku prenosimo rezultate anketnog istraživanja „Privlačni i potisni faktori emigracije u Republici Hrvatskoj“, provedenog od travnja do lipnja 2021. godine. Anketa se provodila on line, te je obuhvatila 815 ispitanika.
SEKCIJA PITANJA USMJERENIH NA DOBIVANJE SOCIO-DEMOGRAFSKIH PODATAKA
Anketu je ispunilo 21% muškaraca i 79% žena. Najzastupljenija dobna skupina ispitanika je u dobnoj skupini od 21 do 40 godina (68%), slijedi dobna skupina između 41 i 60 godina (19%), potom do 20 godina starosti (10%), te najmanje je ispitanika bilo iz dobne skupine preko 61 godinu (3%).
32% ispitanika je oženjeno/udata, te isti postotak dijele ispitanici koji su samci. Ispitanici koji su u vezi čine 30% ispitanika, 3% živi u životnom partnerstvu, 2% je rastavljenih i 1% udovaca.
67% ispitanika nema djecu, 27% ispitanika ima jedno do dvoje djece, 6% tri ili četvero, te jedan ispitanik ima 5 ili veći broj djece.
Geografski promatrano, najviše ispitanika je s područja Grada Zagreba – 21%, slijede Istarska županija s 20%, Brodsko-posavska s 13%, Osječko-baranjska 11%, Vukovarsko-srijemska s 6% i Primorsko-goranska s 4%.
Razina završnog stupnja obrazovanja ispitanika je sljedeća:
31% diplomski studij, 17% preddiplomski studij, 6% poslijediplomski specijalistički studij, 4% doktorski studij. Sveukupno akademskoj zajednici pripada 58% ispitanika. Srednjoškolsko obrazovanje podijeljeno je na 15% ispitanika sa završenom četverogodišnjom stručnom školom, 14% sa završenom gimnazijom, te 7% sa završenom trogodišnjom strukovnom školom. Osnovnoškolsko obrazovanje završilo je 4% ispitanika.
SEKCIJA PITANJA VEZANIH UZ ODLAZAK U INOZEMSTVO (PUSH & PULL FAKTORI)
Prema rezultatima ankete, 73% ispitanika razmišljalo je u jednom trenutku ili aktivno razmišljaju o odlasku u inozemstvo, dok njih 27% nije razmišljalo o odlasku u inozemstvo.
Ispitanici koji su odgovorili negativno, imali su mogućnost izraziti slaganje ili neslaganje (1 – izrazito se ne odnosi na mene, 5 – izrazito se odnosi na mene) s nekoliko ponuđenih razloga zašto ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo. Od ponuđenih razloga, ispitanici su kao najvažniji razlog označili kako o odlasku u inozemstvo ne razmišljaju zbog toga jer su im obitelj i prijatelji u RH (prosječna ocjena 4,2). Sljedeći razlog ostanka u zemlji je iz razloga što ispitanicima odgovara način života kojeg imaju u RH (prosječna ocjena 3,7). Potom slijede sljedeći razlozi redom prema prosječnoj ocjeni: ispitanici ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo jer prvo žele isprobati svoje šanse za zaposlenje i uspjeh u RH (3,6), ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo jer imaju stabilan i zadovoljavajući posao u RH (3,2) i ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo jer su u procesu studiranja kojeg ne žele prekinuti (2,3).
Prvenstveni razlozi ostanka u zemlji (ne razmišljanja o odlasku u inozemstvo) zbog obitelji i prijatelja koji su u zemlji, kao i zbog načina života koji ispitanicima odgovara, najčešći su razlozi ostanka u tuzemstvu prema svim istraživanjima o emigracijama. Zanimljiv je podatak kako je visok je broj ispitanika izrazio želju za pronalazak zaposlenja i uspjeha u RH, kao razlog za ostanak u tuzemstvu, iako su odgovori na pitanja iz sekcije ankete vezanih za rad i radno okruženje, pružili ponešto drugačije mišljenje ispitanika (npr. mišljenje kako se posao u struci prije može pronaći u inozemstvu negoli u RH). Također, zadovoljstvom načinom života u RH ispitanika koji ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo, ne korelira u potpunosti s percepcijom o stanju društva u RH, koje direktno utječe na način i kvalitetu života u RH.
Ispitanici koji su odgovorili pozitivno na pitanje da li razmišljanju o odlasku u inozemstvo, svoje su slaganje ili neslaganje s razlozima odlaska mogli ocijeniti na način gdje je 1 – izrazito se ne odnosi na mene, 5 – izrazito se odnosi na mene. Najvišom prosječnom ocjenom slaganja s ponuđenim razlozima, ocijenili su razmišljanje o odlasku u inozemstvo jer ne mogu podnijeti stanje u kojem se nalazi hrvatsko društvo (3,8). Slijedi općenito razmišljanje o odlasku u inozemstvo (3,3). Ispitanici su sljedeće razloge ocijenili s prosječnom ocjenom od 2,3: aktivno traženje zaposlenja u inozemstvu, traženje posla u struci i studiranje na nekom od inozemnih sveučilišta. Najnižom prosječnom ocjenom od 2,2 ispitanici su ocijenili razlog o razmišljanju o odlasku u inozemstvo zbog toga jer im se u inozemstvu nalaze obitelj i prijatelji.
Dobiveni odgovori koreliraju s ostalim odgovorima dobivenih kroz pitanja usmjerenih na dobivaju uvida o percepciji stanja hrvatskog društva. Prema dostupnim podacima provedenih istraživanja o migracijama u RH, upravo se percepcija stanja u kojem se nalazi hrvatsko društvo, ocjenjuje kao glavni razlog razmišljanja o odlasku u inozemstvo. Sljedeća pitanja pokušala su dati odgovor upravo na to pitanje, odnosno, kako ispitanici percipiraju stanje našeg društva.
Dobiveni odgovori ispitanika pokazuju poraznu percepciju o stanju našeg društva. Percepcija stanja ovisi o emocijama ispitanika, što je za svako istraživanje problematično u segmentu dobivanja relevantnih podataka zbog volatilnosti emocija. Također, dobiveni podaci mogu se promatrati kao nedostatni za pružanje uvida u predznak percepcije stanja društva zbog nedostatka većeg broja ispitanika, kao i činjenice da su prikupljeni odgovori proizašli iz pretežito homogene skupine ispitanika, međutim, sve navedeno ne može u potpunosti dovesti do zanemarivanja dobivenih rezultata usprkos navedenim ograničenjima u istraživanju ove tematike.
Na pitanje kako osjećate stanje u kojem se nalazi hrvatsko društvo, najviši postotak ostvarila je tvrdnja kako je hrvatsko društvo negativno, koruptivno i neuređeno – 56%. Slijedi tvrdnja kako nam je društvo u stanju ustajalosti, otpora prema promjena, zaostalo – 33%. Izrazito negativno stanje, koje je definirano kao apatično, bezizlazno i nemoralno ostvarilo je 8% odgovara na razini 235 ispitanika. 3% ispitanika (brojčano 7 ispitanika) smatra kako je hrvatsko društvo na pozitivnoj prekretnici, kako se provode potrebne reforme i osjećaju kako ima novih prilika i mogućnosti za sve. Svega 1% ispitanika (brojčano 2 ispitanika) smatra kako je hrvatsko društvo progresivno, uspješno i uređeno. Ako promatramo dobivene podatke prema karakteristikama emocija kojima se percipira stanje hrvatskog društva, dominantne su negativne emocije. Zabrinjavajući je podatak ukoliko se zbroje postotci za negativnu percepciju, čime dolazimo do podatka da 96% ispitanika trenutačno percipiraju stanje hrvatskog društva kao negativno i bez pozitivne perspektive za budućnost.
Zanimljivost je vezana za ispitanike koji su odgovorili kako ne razmišljaju o odlasku u inozemstvo (ukupan broj od 72 ispitanika) jer su npr. zadovoljni svojim poslom i načinom života u RH, koji su se također priklonili negativnoj ocjeni stanja društva. Ukoliko ukupan broj od 197 ispitanika, koji su odgovorili pozitivno na pitanje jesu li razmišljali o odlasku u inozemstvo, pribrojimo 72 ispitanika, koji su odgovorili negativno na to isto pitanje, dolazimo do broja od 269 ispitanika. Usporedbom 269 odgovora s 253 odgovora na pitanje o percepciji stanja hrvatskog društva, dolazimo do razlike od 16 odgovora, što nam potvrđuje kako čak i ispitanici koji imaju zadovoljavajuće uvjete života, hrvatsko društvo percipiraju negativno.
Na pitanje što ih potiče na razmišljanje o odlasku u inozemstvo (raspon ocjena od 1 – izrazito se ne odnosi na mene, do 5 – izrazito se odnosi na mene), ispitanici su odgovorili na sljedeće načine. Najvišom prosječnom ocjenom od 4,0 ispitanici su kao razlog razmišljanja o odlasku ocijenili korupciju, klijentelizam tzv. „ortački kapitalizam“. S prosječnom ocjenom od 3,8 razlog je politički sustav, slijede s prosječnom ocjenom od 3,5 slab ili nikakav strateški pristup razvoju svih segmenata gospodarstva, te neuređenost i sporost pravnog sustava. Visoka porezna opterećenja kao razlog ocjenjen je s 3,4, dok je s 3,3 ocjenjen razlog nemogućnosti pronalaska zadovoljavajućeg posla.
Povezivanjem dobivenih rezultata, dolazimo do sljedećih zaključaka. Negativna percepcija o stanju u kojem se nalazi hrvatsko društvo (na razini od 96% za sve ispitanike) direktna je posljedica kroničnih problema hrvatskog društva, a to su korupcija te neuređen pravni i gospodarski sustav. Korupcija u RH je usko povezana s političkim sustavom, o čemu možemo posvjedočiti svakodnevno u medijima. Političke stranke i elita nažalost, kroz brojne poznate i nepoznate afere, a još bitnije, mali broj pravomoćno optuženih zbog korištenja raznih olakotnih rupa u zakonima, stvaraju mišljenje u društvu kako se većina stvari može jednostavno riješiti putem imanja članske iskaznice, mreže poznanstva i/ili rodbinskih veza, tzv. „ortački kapitalizam“. Uzimajući podatak kako je većina ispitanika visokoškolskog obrazovanja, podatak o negativnoj percepciji hrvatskog društva nije nimalo iznenađujući, dapače, u skladu je s istraživanjima koja navode korupciju i nesređenost sustava kao razloge koji ponajviše navode visokoobrazovane osobe na razmišljanje o odlasku u inozemstvo („odljev mozgova“).
Rezultat s prosječnom ocjenom od 3,3 za nezadovoljstvo pronalaskom odgovarajućeg posla, pokazuje kako ispitanici imaju druge, bitnije razloge, koji ih navode na pomisao o odlasku u inozemstvo. Često se kao razlog odlaska mladih iz RH navodi mogućnost pronalaska (boljeg) posla u zemljama odredišta (prvenstveno Njemačka i Austrija), međutim, već naše provedeno istraživanje ukazuje na pogrešno postavljenu hipotezu razloga emigracije, na što ukazuju i druga, opširnija i stručnija istraživanja. Postavljanje hipoteze kako mladi odlaze iz RH zbog pronalaska boljeg posla, treba uzeti s velikom rezervom. Iako ne postoje točni podaci o vrsti zaposlenja koje mogu pronaći građani RH u zemljama odredišta emigracije, skeniranjem potražnje na portalima za traženje poslova u inozemstvu u glavnim zemljama odredišta, uočava se obrazac potražnje za radnom snagom. Obrazac potražnje na tržištu rada zemalja odredišta emigracije definiran je potražnjom za radnom snagom u sektorima gdje je potrebna niža ili srednja stručna sprema. Prvenstveno se to odnosi na sektore građevine, ugostiteljstva i turizama. Takva situacija korelira i s potražnjom za poslovima iz navedenih gospodarskih sektora na hrvatskom tržištu rada. Nedostatak radne snage se u navedenim sektorima u RH pokušava nadomjestiti uvozom radne snage iz susjednih istočnih zemalja (npr. zemlje bivše Jugoslavije, Ukrajina) ili s radnom snagom s Dalekog Istoka (npr. Filipini). Teoretski, prirodno kretanje stanovništva, u sustavu otvorenih granica s visokom mobilnošću radne snage, uvijek ide prema onim tržištima gdje će se za istu količinu rada ostvariti veća zarada. Kretanje stanovništva s istoka na zapad stoga ne začuđuje, ali se mogu postaviti određena pitanja koja bi mogla pružiti širi uvid u situaciju na hrvatskom tržištu rada, kao i razloge emigracije Hrvata prema zemljama Zapada. Hipoteza je kako u inozemstvu postoje bolji radni uvjeti i više razine osobnih primanja, međutim, ono što se ne uzima u obzir su troškovi života (stanovanje, obrazovanje, odgoj i skrb za djecu itd.), koji su proporcionalni primanjima. Iseljenici iz Hrvatske primarno se zapošljavaju u sektorima gospodarstva u zemljama Zapada za kojima postoji potražnja za radnom snagom, ali i za koje istovremeno postoji potražnja na domaćem tržištu. Prema dobivenim podacima za drugi niz pitanja iz ankete, koja su bila usmjerena ka utvrđivanju situacije na razini zaposlenja (primanja, zadovoljstvo, nezaposlenost), primjećuje se kako postoji pozitivna korelacija ostvarivanja potencijalno viših primanja s odlukom o zapošljavanju u inozemstvu. Ostaje stoga pitanje, ako se od svih ponuđenih razloga za odlazak u inozemstvo, među prva tri razloga ne nalazi zapošljavanje na zadovoljavajućem poslu, nego nezadovoljstvo stanjem društva u RH, je li zaista glavni faktor iseljavanja hrvatskog stanovništva traženje boljeg zaposlenja ili odlazak zbog nezadovoljstva stanjem društva? Odgovor možemo pronaći u razumijevanju kako je glavni uzročnik loših performansi hrvatskog gospodarskog sustava upravo široko rasprostranjena korupcija, potaknuta klijentelizmom političkih stranaka te neučinkovit pravni sustav. Niža razina primanja u odnosu na ostale zemlje EU (uz prisutan nesrazmjer visine troškova života i primanja u RH) i visoka nezaposlenost mladih su direktna posljedica nepostojanja strategijskog pristupa razvoju gospodarstva, što tek onda dovodi do potvrđivanja hipoteze o iseljavanju ka zemljama s višim primanjima za obavljanje istovjetnog posla u odnosu na tuzemstvo.